Preci današnjih Tišnjana doselivši na otok Murter, zauzeli su sjeveroistočni dio otoka i po tjesnacu, na kojem su se smjestili, mjesto je dobilo svoje ime. Najstariji hrvatski naziv Tishno nalazi se na nacrtu iz 1567. god. koji se nalazi u Muzeju grada Šibenika.

Ime mjesta

Sam naziv mjesta kroz povijest bio je mijenjan nekoliko puta. Prvobitno ime Tisno u vrijeme vršenja popisa stanovnika i izrade topografskih karata za Austrougarske (kada je jedan od službenih jezika u Dalmaciji bio talijanski) bilo je prevedeno na talijanski u Stretto, a kasnije za stare Jugoslavije opet prevedeno u Tijesno kao obična riječ (pridjev općeg jezičnog značenja), a ne geografsko ime. Iako su po pravopisu u to vrijeme imena mjesta trebala čitati i pisati na onom dijelektu kojim stanovnici tog mjesta govore, Tisno je i dalje ostalo Tijesno. Ponovno originalno ime 'Tisno', mjesto dobiva nazad nakon osamostaljenja Republike Hrvatske.

Povijest Tisnog

Otok Murter je u srednjem vijeku bio naseljen i na njemu su bila formirana najmanje dva naselja. U vrijeme sve češćih pljačkaških pohoda turskih četa u drugoj polovici 15. stoljeća na cijelom prostoru šibenskog diskrita, logična je bila odluka mletačke uprave da se na neki način onemogući pristup na otok Murter. Radi obrane otoka Murtera, na mjestu gdje je otok najbliži kopnu, izgrađena su 1475. godine obrambena utvrda i zidine.

Upravo izgradnja obrambenog zida zasigurno je pomogla ljudima da pronađu utočište od Turaka. Vjerojatno je proces preseljenja stanovništva iz obližnih naselja sa kopna na otok trajao godinama, a po analogijama sa drugim naseljima koja su tada nastajala, moguće je da je prostor današnjeg naselja u početku služio samo kao prebježište dok traje turska opasnost, a kada bi se pljačkaške čete povukle, stanovništvo se ponovno vraćalo na stara ognjišta u Oštricu, Ivinj i Dazlinu. No, zbog sve češćih upada turskih četa dio stanovništva je konačno stalno preselio na otočnu stranu. Veći broj stanovnika doselio se u prvoj polovici 16.stoljeća. Naime, tada, prema povijesnim izvorima, Turci ruše i pale župsku crkvu Sv. Martina u Ivinju, pa prebjeglo stanovništvo formira novu župu u crkvi Sv. Duh u Tisnom. Župa Tisno osnovana je 1548. godine. U to vrijeme novodoseljeni stanovnici započinju sa izgradnjom čvrstog naselja koje uskoro dobiva sve karakteristike ruralnog otočkog naselja sa kamenim kućama i repertuarom uobičajenih arhitektonskih detalja koji se susreću i u drugim otočkim naseljima.

Položaj Tisnog na sudaru otoka i kopna davao je naselju neke prednosti u odnosu na ostala mjesta na otoku. Poseban impuls naselje dobiva krajem 17. i početkom 18. stoljeća kada u Tisno doseljava nekoliko obitelji iz Italije. Upravo u to vrijeme napredak naselja je evidentan. Broj stanovništva se povećao kada su ljudi odlučili proširiti mjesto izgradnjom više kamenih kuća i crkava. Obitelj Gelpi i obitelj Banchetti pridonijeli su izgradnjom karakterističnih dalmatinskih baroknih kuća. U 19. stoljeću kuća koja je sagrađena za općinsku upravu imala je izrazit arhitektonski značaj.